Piše: Veljko Račić
Čovjek bi rekao ni težih vremena ni većih iskušenja za naš rod krstonosni, svetosavski u Crnoj Gori.
Međutim i nije baš tako, podsjeća me jedan pamtiša i svaštoznalac juče, kaže ovo je ništa šta je pređe znalo biti!
I vjerujem mu, međutim to je očigledno i pokazatelj da smo mi lošiji, odnosno da smo, mekanih” mišića za aktuelno vrijeme..
Možda i prejudiciram, naredni dani i vrijeme će pokazati kakvi smo uopšte i koliko smo kadri.
Naređali smo raznoraznih poraza svih ovih godina, mnogo puta padali, ali nekako i ustajali,borili se, neki i lavovski, a neki među nama uporno radili u korist naše, zajedničke štete.
Ima nas raznih, što je i prirodno.
Ovih dana svjedoci smo novih udara u duhu modernog, evropskog duha, klasično ispod pojasa, a sve u ime demokratije i ljudskih prava.
To vam je ono, evo ti ništa, drži ga čvrsto i ne daj nikom!
Famozni nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je ugledao svjetlost dana sve nas je opet uznemirio,s razlogom, zabrinutost je opravdana .Reakcija na ovaj nacrt je onako rekao bih spontana, iskrena, ljudska, bez bilo kakvih drugih primjesa (političkih, stranačkih,ideoloških).
Današnji zvanični Montenegro pledira iz sve snage da relativizuje, oslabi, podijeli duhovno biće ovog prostora .Laž uveliko pledira, čak i neskriveno, javno se, ,lakta” da zauzme mjesto istine!
Ovdje vidite ko je ko, lako ih prepoznajete,tu njihovu lakoću plasiranja manipulacija, korisnih nejasnoća, vidite njihove facijalne ekspresije, vidite prosto neke ljude koji se Boga ne boje, a ljudi ne stide.
Najveći problem moderne crnogorske države, koju često nazivaju i dukljanski brlog jesu Srbi,ta naša nepokolebljivost u odbrani svojih temeljnih opredeljenja, svoga bića, istorije. .
Zbog nas je ovaj nacrt zakona ovako i napravljen,ali zbog nas će biti i odbačen kao najobičnije strano tijelo.
“Pripadnici” brloga, inače uglavnom ateisti ili nekakvi “koktel” vjernici i vjerski individualci ovih dana su najgrlatiji.Nije njima problem što taj nacrt zakona ne valja i što je neupotrebljiv, ne, njima je samo bitino da ga mi ne prihvatamo,a to je već dovoljno da oni budu ZA.!
Ovaj pokušaj resornog ministarstva je samo jedan od ranije pripremljenih strategijskih poteza uperenih protiv nas, u planu ih je još nekoliko, a glavni cilj i zadatak je, ,lomljenje, ,kičme jednoj trećini zemlje, pokušaj disciplinovanja i uvođenja u “tor,, neposlušnih Srba.
Ovaj pokušaj ljudi nevjernika koji se nažalost danas za mnogo toga pitaju zapravo je pokušaj cijepanja hitona crkve Božje, svetosavske, srpske.
Poznato je iz knjiga svetih otaca da taj raskol ne bi mogla oprati ni mučenička krv!
Međutim, predstavnici zvanične vlasti iz svojih prije svega etatističkih i etnofiletističkih razloga nemaju nikakvog obzira, njima je država sve, bez države oni su ništa!
Ovo vrijeme današnje i događaji kojima idemo u susret zahtijevaju prave sinove i junake, prosto traže da se ako je moguće na kratko zamrznu međusobne zađevice i stranačke podjele među Srbima, da se licčni i stilski animoziteti ostave po strani i da svi stanemo u front za odbranu svetinje! Skromnog sam mišljenja da smo pribijeni uza zid, da dalje više ne može, ovo su one situcije usuđujem se reći za koje vrijedi i život položiti ako treba! Nema veće ljubavi od one da neko položi život svoj za bližnje svoje.
Sve su nam uzeli i sve smo im dali, ovo je poslednja brana koja ne smije popustiti.
Ako li pak i sada pokleknemo, ubijeđen sam prestao bi i razlog našeg postojanja na ovim prostorima pod ovim imenom u zemlji naših predaka!To bi bio jasan znak da, ,besudna zemlja,, ponovo oživljava, onako sva olinjala i trula hrli u susret evropskih integracija,tamo gdje se već odavno akumuliraju neprijatni mirisi i gdje je gotovo sve trulo odavno.
Ako se ovo ne daj Bože i dogodi i država svojom silom odvoji crkvu u Crnoj Gori osjetio bih da ne idem dalje. Imao bih veliki stid , da ništa nijesam uradio, da ništa nijesam napisao, animirao svoje prijatelje, među kojima mnogi uveliko spavaju,a onda ne znam šta bih rekao svojim sinovima zbog čega se sve to desilo!
No, u Boga se nadam da će razum prevladati, da će bezumlje i sile tame napustiti neke pojednice i bogoborce, da ćemo svi prevladati ovo iskušenje.
Da će napokon prestati sa svojom starom praksom vađenja iz naftalina svijeća koje daju jednu Bogu a jednu đavolu. Da će se manuti naopakog posla, miješanja u unutarcrkvenu organizaciju, da uzimaju samo ono sto je carevo, a da se u Božje ne miješaju. Da prestanu sa kreiranjem i brigom za kosmičku pravdu, to će srediti sve Onaj koji je to i stvorio i postavio na svoje mjesto.
Eh tako bi blagotvorno djelovala promjena vlasti, uopšte sistema vrijednosti u postojbini velikih junaka, vladika i pjesnika.Tada bi se vjerujem i oko ovih stvari smirile strasti, pravo i pravda bi se vratili sebi, a svi oni manipulatori, pridvorice, skorojevići, lažiistoričari i drugi najamnici bi zauzeli svoja prava mjesta.
Živimo u svetinji i slobodi, ali se za nju i neprekidno borimo.
To je negdje i smisao našeg postojanja kao naroda koje ima svoje mjesto pod Suncem.
Spasavamo se kroz velike patnje.